Silba - Prošlost pod zvijezdama
Izložba fotografija od 1870-ih do 1970-ih
Autorice: Katica Burić Ćenan i Jelena Stošić (Žorž)
Društvo za zaštitu prirodne i kulturne baštine Silbe - Samotvorac
Izložba "Silba – Prošlost pod zvijezdama" vodi nas kroz stotinu godina života otočke zajednice, od vremena kada je Silba bila naseljen i živahan otok s više od tisuću stanovnika do razdoblja nakon Drugoga svjetskog rata, obilježenog iseljavanjem i smanjenjem broja stanovnika. Fotografije i sačuvane uspomene otkrivaju svakodnevicu Silbenjana – život u obitelji, djetinjstvo, školovanje, rad, vjenčanja, blagdane, maškare i ispraćaje. Svaka zabilježena slika svjedoči o zajedništvu, marljivosti i povezanosti ljudi s morem, otokom i tradicijom. Kroz obiteljske portrete, školske fotografije, prizore rada i veselja pratimo kako su se običaji, vrijednosti i identitet prenosili s naraštaja na naraštaj, istodobno prihvaćajući utjecaje svijeta koji su na Silbu donosili njezini pomorci i putnici. Ova izložba nije samo pogled u prošlost, nego i podsjetnik na život, ljude i priče koje su oblikovale identitet Silbe – otoka čije uspomene i danas sjaje pod istim zvjezdanim nebom.
Izložba "Silba – Prošlost pod zvijezdama" vodi nas kroz stotinu godina života otočke zajednice, od vremena kada je Silba bila naseljen i živahan otok s više od tisuću stanovnika do razdoblja nakon Drugoga svjetskog rata, obilježenog iseljavanjem i smanjenjem broja stanovnika. Fotografije i sačuvane uspomene otkrivaju svakodnevicu Silbenjana – život u obitelji, djetinjstvo, školovanje, rad, vjenčanja, blagdane, maškare i ispraćaje. Svaka zabilježena slika svjedoči o zajedništvu, marljivosti i povezanosti ljudi s morem, otokom i tradicijom. Kroz obiteljske portrete, školske fotografije, prizore rada i veselja pratimo kako su se običaji, vrijednosti i identitet prenosili s naraštaja na naraštaj, istodobno prihvaćajući utjecaje svijeta koji su na Silbu donosili njezini pomorci i putnici. Ova izložba nije samo pogled u prošlost, nego i podsjetnik na život, ljude i priče koje su oblikovale identitet Silbe – otoka čije uspomene i danas sjaje pod istim zvjezdanim nebom.
Obitelj (10)
Obitelj je bila temelj života na Silbi. Više generacija često je živjelo i radilo zajedno, dijeleći svakodnevne obaveze, običaje i vrijednosti koje su se prenosile s koljena na koljeno. Prema Petru Starešini, sredinom 18. stoljeća, u večernjim satima uz ognjište, naročito zimi, pismeni muškarci čitali su svim svojim ukućanima Razgovore ugodne Andrije Kačića Miošića. Brojni portreti obitelji pričaju priče o ljubavi, zajedništvu, poštovanju, a skrivaju i poneku tajnu...
Djeca (7)
Djeca su bila blago svake zajednice, a posebno one male otočke. Odrastala su u okolini gdje su se svi međusobno poznavali i zajedno dijelili svakodnevne radosti i obaveze. Iako je nakon ratova broj djece postupno opadao, mladi su i dalje činili važan dio otočke zajednice i njezine svakodnevice. Tako se već 1927. na Silbi osniva dječji vrtić (zabavište).
Škola (5)
Škola nije bila samo mjesto stjecanja znanja, nego i važno središte okupljanja, prijateljstva i zajedničkog odrastanja druženja i otočke djece. Od 1907. na Silbi se nalazi mješovita pučka škola.
Od tada, silbensku školu pohađale su brojne generacije, a ostali su zapamćeni i vrijedni učitelji i učiteljice poput Angele Žorž, Silbenjanina “Meštra” Lovrovića, Ruže Sambunjak, Katje Teles-
manić, rođ. Vekjardo, Ankice Paulina, Marije (Mace) Brnetić i drugih.
Duhovni život djece (6)
Duhovni život djece na otoku bio je bogat. Na Silbi su se posebno slavili blagdani poput sv. Nikole, sv. Lucije, sv. Tome (kada se odvijao svinjokolj), Badnjaka, Božića, sv. Stjepana, sv. Josipa, Tijelova, sv. Ante i drugih. Za djecu je ipak najveselije bilo božićno vrijeme, kada su dobivala darove. Velik vjerski događaj za djecu bila je i prva sveta pričest, koje se i danas sjećaju najstarije Silbenke. Kroz objektiv fotoaparata zabilježeni su trenutci slavlja, susreta i predstava koji svjedoče o tome kako se duhovne vrijednosti prenose na najmlađe naraštaje.
Mladi i zabava (9)
Ljeto je bilo najuzbudljivije doba godine za mlade svih generacija. Ipak, u stara vremena mladi su se zabavljali tijekom cijele godine, posebice nedjeljom nakon večernje krunice. Tada bi u mjesnoj dvorani (šali, sali), plesali Silbenski tanac te mnoge tada popularne plesove poput tanga, valcera i polke. Plesalo se i u vrijeme praznika te blagdana, primjerice uoči Ivanja, kada bi palili koledu (krijes) i skakali preko nje. Između dvaju svjetskih ratova djevojke su se običavale okupljati i „na fabriki”.
Nositelji društvenog života (7)
Skupne fotografije bile su prilika da se zabilježe važni trenutci zajedništva, obiteljskih okupljanja, školskih generacija i mjesnih svečanosti, ali i kulturno-političkog angažmana mještana. Na Silbi su početkom 20. stoljeća djelovala brojna društva, poput Marijine kongregacije i Križarica, koja su njegovala dramski, odgojni i vjerski aspekt života, te Hrvatski sokol, koji je jačao nacionalnu svijest i donosio svježe društveno-političke novosti o kojima se svakodnevno raspravljalo.
Vjenčanja (9)
Vjenčanja (ženidbe) su predstavljala važne društvene događaje koji su okupljali rodbinu, prijatelje i druge mještane. Na Silbi, djevojke su se udavale u dobi od 25 do 30 godina, dok su se mladići ženili između 30. i 40. godine života. Vjenčanja su se obično održavala srijedom ili subotom poslijepodne, u glavnoj crikvi. Svadbene bi svečanosti započele okupljanjem uzvanika kod spože (mladenke), nakon čega bi mladenci, kumovi i ostali svat u povorci, par po par, krenuli prema crkvi. Predvodio bi ih harmonikaš koji bi zvoni koračnicu. Sva je odjeća na mladencima morala biti nova i nije se nikada posuđivala. Kroz svečano odijevanje mladenaca nerijetko iščitavamo informacije o društvenom statusu pojedinca, ali i o modi određenog razdoblja.
Posao (12)
Život na Silbi stoljećima je bio povezan s morem, pomorstvom i radom koji je osiguravao sve potrebno za život na otoku. Silbenjani su se odavna bavili ribarstvom, stočarstvom i poljoprivredom. Ipak, najviše uspjeha, posebice u 18. stoljeću, ostvarili su kao kapetani i brodovlasnici (paruni). Putujući svijetom, u svoju su zajednicu donosili urbanu kulturu te materijalnu i nematerijalnu baštinu koja je vidljiva i danas. Početkom 20. stoljeća osnovane su četiri zadruge: Potrošno-obrtna, Mljekarska, Ribarska i Seoska. Fotografije rada bilježe duboku povezanost čovjeka s prirodom, posvećenost poslu i ponos koji iz toga proizlazi.
Svakodnevica (6)
Zabilježeni trenutci rada, druženja, obiteljskih okupljanja i svakodnevnih poslova svjedoče o načinu života koji je oblikovao generacije otočana. Do Drugoga svjetskog rata svakodnevni se život odvijao uglavnom kod kuće, u krugu šire obitelji. Ponekad bi se mladići i stariji muškarci okupljali u nečijem dvoru, gdje bi popili bevandu i pojeli bubicu (pecivo). Već početkom 20. stoljeća, rado
su se okupljali u ugostiteljskim objektima poput Trattorie Polovich i Adriatico (kasnije Gostione Jadran). Svaka fotografija čuva osobnu priču te uspomenu na ljude i vrijeme u kojem su živjeli.
Maškare (8)
Maškare (mesopust) bile su jedan od najiščekivanijih događaja u godini. Trajale su od Sveta tri kralja (6. siječnja) do Pepelnice, a cijelo je to razdoblje bilo obilježeno plesnim večerima. Većinom se radilo o skupnim maškarama koje su se morale prijaviti glavnom organizatoru (cappo di ballo). Na Pokladni utorak palio se karneval (karnevalska lutka) kako bi s njim izgorjele i sve dotadašnje brige. Stariji mještani pamte karnevale u liku Louisa Armstronga ili pak Winstona Churchilla. Isključivo u vrijeme maškara djeca su smjela ući u dvoranu, gdje su plesala „bal za dicu”. Nakon uzvika: „Ala jir, jir za dicu!”, djeca bi pohrlila u kolo!
Odlasci (5)
Zbog školovanja, zaposlenja ili potrage za boljim životnim prilikama, mnogi su Silbenjani tijekom godina napuštali svoj otok. Neki su živjeli u obližnjim gradovima i rodnu Silbu posjećivali vikendima, dok su drugi odlazili na dulje vrijeme, pa čak i zauvijek. Pojavom parnoga pogona silbenski drveni jedrenjaci polako odlaze u povijest, a primat preuzimaju velike parobrodarske kompanije. Tada Silba postaje redovito usputno pristanište na linijama koje su spajale sjeverni i južni Jadran. Tako na otok redovito pristaje brod austrijske agencije Lloyd, koji Silbu povezuje s Trstom i Venecijom, te brod društva Ungaro-Croata, koji je spaja s gradovima od Rijeke do Zadra. Za malu otočku zajednicu dolazak broda jedina je veza sa svijetom, ali i izvrsna prilika za susrete s mještanima. Fotografije odlazaka svjedoče o emotivnim ispraćajima dragih ljudi.